Za neku decu često čujemo da su vrlo povučena, stidljiva, tiha, plačljiva, preosetljiva, zahtevna, neobična.

Neobična su jer ne vole iznenađenja, vole da imaju rutinu i teško od nje odstupaju, primećuju detalje i vrlo dobro raspoznaju raspoloženje drugih ljudi koje često pređe i na njih same. Ne vole bučna mesta i gužve, retko se svađaju, vrlo dobro zapažaju i razumeju različita dešavanja u okolini i nekada deluju zrelije nego što bi se očekivalo za njihov uzrast. U određenom broju slučajeva, iza ovih opisa krije se visoko senzitivno dete. Termin koji do skoro nije bio toliko poznat i korišćen ni među stručnjacima ni među roditeljima. Međutim, statistika govori o tome da je svako peto dete visoko senzitivno. 

Šta visoka senzitivnost znači? 

Visoka senzitivnost na biološkom nivou predstavlja nervni sistem koji je veoma osetljiv i reaktivan pa ova deca mnogo više i intenzivnije osećaju i zapažaju sve sa čim su u kontaktu i fizički i psihološki. Visoka senzitivnost nije poremećaj, već tip temperamenta. Ova osetljivost nervnog sistema se manifestuje kroz intenzivne emocionalne reakcije, duboko promišljanje o svojim iskustvima i različitim situacijama, visoko izraženu empatiju, tendenciju ka preteranoj stimulaciji – preplavljenosti, osetljivost na suptilne nadražaje u okruženju. 

Visoka senzitivnost može drugačije da se manifestuje kod različite dece. Kod neke dece se više manifestuje u emocionalnoj osetljivosti – kroz burna osećanja (i pozitivna i negativna) koja na prvi pogled nisu u skladu sa objektivnom situacijom, preosetljivost i plačljivost, dok se kod druge dece više manifestuje u fizičkoj osetljivosti – kroz nelagodnost u kontaktu sa grubim tkaninama, mokrim, lepljivim, hladnim, toplim objektima, bučnim okruženjem, jakim osvetljenjem, specifičnim namirnicama u ishrani i sl. Ono što se kod većine visoko senzitivne dece javlja jeste snižena sklonost ka novim iskustvima i potreba za predvidljivošću. Roditelji često to vide kao najveći izazov, jer njihovo dete vrlo teško toleriše promene u dnevnim aktivnostima i ima veću potrebu za predvidljivim “rasporedom” aktivnosti u toku dana, od kog je vrlo teško odstupiti. 

Ukoliko ste roditelji visoko senzitivnog deteta važno je da:

1. Prihvatite i razumete visoku senzitivnost

Ako je vaše dete osetljivo, nemojte pokušavati da promenite njegov/njen temperament. Umesto gledanja na dete kao “kenjkavo” i “plačljivo”, pokušajte da stavite akcenat na ono što su snage deteta. Potrudite se da razumete da nešto što vam se čini kao da bi bilo lako za neko drugo dete, za vaše dete je prilično izazovno. 

2. Rasteretite raspored

Visoko senzitivna deca mogu biti previše stimulisana u velikim grupama ljudi, haotičnom okruženju (npr.dečijim rođendanima, tržnim centrima itd.). Ograničite broj aktivnosti u toku dana i omogućite detetu vreme za pauzu, kako bi se odmorilo i napunilo baterije. Takođe možete da napravite miran kutak kod kuće koji će biti namenjen aktivnostima kao što su crtanje, bojenje, slušanje muzike ili čitanje knjiga. Ohrabrite dete da koristi taj kutak svaki put kada se oseća preplavljeno. 

3. Postavite granice

Nekada postavljanje granica detetu koje je visoko osetljivo može delovati izazovno, jer roditelji znaju da sledi intenzivna reakcija. U tim situacijama, roditelji nekada izbegavaju da reaguju na kršenje pravila, da bi očuvali “mir u kući”. Ipak postavljanje granica i pravila za dete i dosledno pridržavanje istih je dugoročno gledano korisno. Izbegavajte “gledanje kroz prste” kada dete krši pravila, čak i kada znate da sledi burna reakcija. Pravila deci pomažu i uče ih odgovornom ponašanju. 

4. Pohvalite svaki trud

Visoko senzitivnoj deci je potrebno mnogo ohrabrivanja. Pohvalite svaki trud, čak i kada rezultat nije uspešan, ali se trudite da je pohvala zaslužena. Ideja je da se pohvali trud, češće nego rezultat truda. Npr. Odlično je što se trudiš i dalje, čak i kada ti je teško da uradiš zadatak iz matematike. 

5. Imenujete osećanja

Visoko osetljiva deca treba da nauče da imenuju svoja osećanja i da nauče adekvatan način da se sa njima nose. Svaki put kada vidite da je dete zbog nečega uznemireno, izgovorite to, imenujte osećanje koje vidite i pokušajte da naučite dete da identifikuje osećanje i ispolji ga na prihvatljiv način. Npr. Primetila sam da si se uznemirio kada sam isekla sendvič na trouglove. Očekivao si da ga ne sečem i to što sam uradila te frustrira.

6. Učite dete da rešava probleme

Visoko osetljiva deca se često osećaju preplavljeno u određenim situacijama i ne znaju kako da reaguju. U tim situacijama, važno je da nauče kako da dođu do rešenja koje će ih rasteretiti stresa i anksioznosti koju osećaju. Pomozite detetu da analizira situaciju korak po korak i osnažite ga da reši slične situacije u budućnosti. 

Visoka senzitivnost je često pogrešno shvaćena, kroz neki od “negativnih” aspekata - stidljivost, plašljivost, dramatičnost, povučenost i sl. Imajte na umu da visoka senzitivnost nosi sa sobom izazovna ponašanja deteta, ali isto tako i pozitivna, kao što su empatičnost i briga o drugima, kreativnost i mudrost. Da bi pozitivne osobine deteta došle do izražaja i da bi se dete optimalno razvijalo, potrebno je prepoznati i razumeti visoku senzitivnost i u skladu sa tim podržati i na adekvatan način vaspitati dete. 

*Ovaj tekst je napisala Milana Rajić, psihološka savetnica i porodična psihoterapeutkinja. Ako je za vašu kompaniju omogućena usluga online psihološkog savetovanja i želite da zakažete savetovanje baš sa njom, prilikom prijave u polje “Dodaj temu” upišite “Želeo/la bih psihološko savetovanje sa savetnicom Milanom Rajić”.