Jesi li upoznat/a sa projektom Aristotel? U pitanju je istraživanje koje je pokrenuo Google sa idejom da otkrije koje su to velike tajne efektivnih timova u ovoj korporaciji. Istraživači su, analizirajući prikupljene podatke, uočili da pitanje efektivnosti timova nije uslovljeno time ko je u timu, već kako taj tim radi zajedno. Izdvojeno je 5 ključnih faktora uspešnosti, od kojih je faktor psihološke bezbednosti izdvojen kao najvažniji.

Baš zato je psihološka bezbednost je prva stvar na koju treba da misliš kada uspostavljaš ili menjaš klimu svog okruženja (poslovnog, ali i privatnog).

 

Psihološka bezbednost… Šta je to?

Psihološka bezbednost se odnosi na osećaj da u okruženju u kom se nalazimo nećemo biti kažnjeni ili poniženi ukoliko podelimo vlastite ideje, pitanja, greške ili brige. U radnom okruženju se to konkretno odnosi na zajedničko očekivanje i uverenje da članovi tima neće biti osramoćeni ili odbijeni, već saslušani, podržani i usmereni. 

Psihološka bezbednost doprinosi uspostavljanju kulture u kojoj zaposleni osećaju da mogu da budu ono što jesu, da je njihov doprinos cenjen, da mogu da budu otvoreni i iskreni, bez straha od kažnjavanja. Psihološka bezbednost je ujedno i uslov da se zaposleni osete uključenim, bezbednim da uče, da doprinose i menjaju stvari.  

Psihološka bezbednost se kreira kroz kulturu, a kultura se kreira od strane lidera, te oni moraju biti svesni da socijalni i kulturalni kontekst koji donose sa sobom ima dubok i temeljan uticaj na ponašanje ljudi i u direktnoj je vezi sa osećajem psihološke bezbednosti. Lideri koje svoje vođenje zasnivaju na strahu zaboravljaju (ili ne znaju) da je strah neprijatelj svake organizacije i da je on upravo krivac za zamrzavanje inicijative, kreativnosti, posvećenosti i inovativnosti. Stoga, prisustvo straha je prvi i osnovni znak slabog liderstva.

 

Zašto je važno da radno okruženje „diše“ psihološku bezbednost?

Psihološki bezbedno radno okruženje je izuzetno značajno za zadovoljstvo zaposlenih, wellbeing i posvećenost, ali za kulturu koja želi da propagira i neguje diverzitet, inkluziju i pripadanje. Psihološka bezbednost je osnova za zadovoljne, uključene zaposlene, sa visokim performansama. Povezana je sa povećanjem produktivnosti i visokom retencijom (Google studija). Dodatne studije nam pokazuju da su zaposleni koji se osećaju da su u psihološki bezbednom okruženju pokazali rast u produktivnosti za 56%, kao i umanjenje rizika fluktuacije za 50%.

Ako uporedimo psihološki bezbedno okruženje sa kulturom koja se vodi strahom od kazne/poniženja/odbacivanja, uočićemo da je ključna razliku u momentu vulnerabilnosti odnosno ranjivosti. U kulturi koja se doživljava kao psihološki bezbedna, ljudi daju sebi za pravo da predlože ideje, podele svoje misli, kažu ukoliko se ne slažu i daju iskrenu povratnu informaciju, odnosno dozvoljavaju da budu izloženi potencijalnom neuspehu. U slučaju drugog scenarija, ljudi neće ništa od spomenutog manifestovati upravo iz razloga straha, a kao rezultat - lideri ostaju bez značajnih informacija u vezi sa poslovanjem i stanjem.

 

4 faze psihološke bezbednosti

Potreba za psihološkom bezbednošću se bazira na osnovnim ljudskim potrebama – da se bude uključen, da se razvija i uči, da se doprinosi, da se menja status quo ukoliko je potrebno. Upravo su ove potrebe u osnovi 4 faze psihološke bezbednosti koje je definisao Dr. Timoti Klark, koji navodi da članovi tima moraju da prođu kroz sve faze kako bi se zaista osetili slobodnim, odnosno kako bi videli svoje okruženje kao „psihološki bezbedno“.

Faza 1 – Bezbednost inkluzije/uključivanja: Podrazumeva da je okruženje otvoreno da prihvati pojedinca, odnosno da se pojedinac oseti prihvaćenim, uzimajući u obzir čitav set njegovih karakteristika.

Faza 2 – Bezbednost učenja: U ovoj fazi pojedinac se oseća bezbednim i slobodnim da pita, eksperimentiše, uči i greši. Manifestuje se kroz otvorenost da se prima i traži povratna informacija.

Faza 3 – Bezbednost doprinosa: U ovoj fazi pojedinac je komforan da doprinese koristeći svoje talente i veštine.

Faza 4 – Bezbednost promene/inovacije: U ovoj fazi se pojedinac oseća bezbedno da progovori i ospori status quo, kako bi promenio ili poboljšao stanje.

 

Ukoliko želiš da svoje zaposlene informišeš više o psihološkoj bezbednosti, edukuješ o indikatorima i načinu ostvarivanja iste - možeš nam se javiti na hello@rezilient.rs.